Za zaustavljanje globalne gladi do 2030. godine koštalo bi samo 330 milijardi dolara

Gledajući svaku intervenciju koja nam je na raspolaganju, istraživači su pronašli najbolju kombinaciju politika za prehranu svih na planeti. A cijena je prilično niska.

Za zaustavljanje globalne gladi do 2030. godine koštalo bi samo 330 milijardi dolara

U 2019. godini gotovo 690 milijuna ljudi diljem svijeta gladovalo je. Zbog pandemije taj bi se broj mogao povećati za još 95 milijuna ljudi. No, niz novih izvješća tvrdi da je još uvijek moguće ispuniti UN -ov cilj održivog razvoja o okončanju gladi do 2030. - i navodi što je potrebno da se to dogodi.



Iznos pomoći koja se daje za sigurnost hrane i prehranu svake će se godine morati udvostručiti, kažu istraživači, a najsiromašnije zemlje također će morati uložiti više, dodajući dodatnih 33 milijarde dolara godišnje. No, ako to ulaganje ide prema pravim pristupima, kažu, problem je rješiv. Znanstvenici iz koalicije organizacija tzv Ceres2030 , upotrijebio je alat za strojno učenje za analizu više od pola milijuna izvještaja i studija te za pronalaženje vrsta intervencija koje bi vlade trebale dati prioritet i koliko bi koštale njihove provedbe. Analiza je trajala tri godine.

Ako to raščlanimo na diskretne probleme, onda da, mislim da apsolutno imamo šanse postići nultu glad do 2030. godine, kaže Jaron Porciello, znanstvenik za podatke sa Sveučilišta Cornell, primarni istražitelj i ko-direktor Ceres2030. Istraživači su razmotrili ključne intervencije za ruralna područja u najsiromašnijim zemljama, posebno u podsaharskoj Africi, gdje su ljudi najvjerojatnije gladni. Zatim su napisali 10 znanstvenih radova gledajući različita rješenja.

Jedan je istraživački tim, na primjer, proučavao usjevi otporni na klimu , poput kukuruza koji može preživjeti suše - ključna tehnologija kada se poljoprivrednici suočavaju sa sve većim prijetnjama zbog ekstremnih vremenskih uvjeta. No, usjevi će vjerojatno stvarno pomoći samo u kombinaciji s drugim intervencijama. Ako ne podržavate poljoprivrednike u mogućnostima da ih osnažite kroz obuku, osobito putem savjetodavnih usluga, onda te tehnologije zapravo neće biti uspješne, kaže Porciello. Druga studija proučavala je načine za sprječavanje bacanja hrane prije nego što se hrana isporuči na tržišta. Treće je istraživanje proučavalo kako mlade ljude osposobiti za nove vještine kako bi mogli zaraditi više novca u prehrambenom sustavu.



Donatorske vlade mogu koristiti podatke kako bi lakše odlučile koje programe podržati. Donatori žele konkretna, konkretna rješenja na koja se može djelovati, kaže ona. Stoga mislim da okupljamo zaista kvalitetne dokaze, a zatim sastavljamo model troškova koji spaja te stvari tako da donatori imaju više informacija ne samo o određenim intervencijama, već i o tome koliko bi te intervencije mogle koštati. Svake godine oko 9 milijardi dolara trebalo bi potrošiti na farme, obuku poljoprivrednika i poboljšanje usjeva i stočne hrane. Još dvije milijarde dolara trebale bi ići na rješenja za sprječavanje bacanja hrane u opskrbnom lancu, a tri milijarde dolara trebale bi otići na obuku seoske mladeži i pomoć onima koji žive u krajnjem siromaštvu da dobiju dobra radna mjesta.